Kako bi adaptirali i preživjeli na mjestima gdje je vječni snijeg i led, stari Kinezi su morali primjenjivati razne metode kako bi bili dovoljno pokretljivi. Za njih je brzina i pokretljivost bila od velikog značaja,tako da su od kore drveta izrađivali cipele koje bi obložili životinjskom kožom kako bi istovremeno dobili tvrdoću i toplinu. Takve metode su se upotrebljavale i u drugim djelovima svijeta tako da se misli da je skijanje rođeno na više mjesta u približno jednako vrijeme.

Popularno je mišljenje da je  Skandinavija kolijevka skijanja. Naime, najveće otkriće na tom području otkriveno je u špilji Rodoy na sjeveru Norveške gdje je pronađena urezana slika u stijeni koja prikazuje lovca na skijama (nalaz je star oko 7000g.) Prema staroj Norveškoj legendi, korijeni sežu još dalje u prošlost. Oko 8000g.p.n.e. dogodila se invazija na zemlje Skandinavije od strane ljudi koji su se pojavili na skijama. Riječ SKI dolazi od Norveške riječi skid što bi značilo obložen sa kožom. Kasnije, u srednjem vijeku, sve se više upoznavala vrijednost takvog kretanja kroz snijeg pa se primjena proširila sa lovaca i nomada i na ratnike, kurire, svećanike.

Kako bi spremno dočekali sezonu skijanja, potrebno je nekoliko mjeseci prije početi sa laganim treninzima.  Postoji nekoliko načina koji ne oduzimaju puno  vremena a veoma su efektni.  Npr. da bi bez problema mogli odskijati cijeli dan i da bi uživali na snijegu, najbolje bi bilo da prije zime počnete raditi malo na sebi (ako niste u mogućnosti da vježbate tokom cijele godine). Optimalno bi bilo početi 2-3 mjeeca prije same sezone skijanja, najbolje 3 puta sedmično i to po 1 sat. Treba napomenuti da su vježbe istezanja obavezne kako prije treninga tako i nakon treninga.

Za početak bi bilo idealno lagano trčanje tj. nekih 10-tak min. a potom oko 2 min. brzog hodanja. Trčanje treba biti skladno i obavezno po mekšem terenu (dvorana, zemlja) Vremenom treba povećavati dužinu treninga, i smanjivati periode odmora.  Sljedeća vježba neka bude ležanje na leđima i podizanje nogu prema okomici. Vježbe je najbolje raditi pa 3 serije sa 10-tak ponavljanja.  Jedna od lakših vježbi, a koju možemo raditi svaki dan, je svakako jačanje listova penjanjem uz stepenice i to na prstima. Sa ovakvim planom rada, osigurat ćete sebi dobru kondiciju, ugodno ćete se osjećati, spriječit ćete upale mišića nakon skijanja a aerobne vježbe će  dobro doći kao trening respiratornog sistema kako bi se što lakše adaptirali na veće nadmorske visine.

Nemoguće je ostvariti kvalitetne rezultate u kratkom vremenskom periodu, zato se preporučuje početak treninga pet do osam sedmica prije prvog skijanja. Za plan snage vrijedi isto bez žurbe, započeti na vrijeme i polagano.  Za svakog ko se bavi zimskom sportovima gipkost, izdržljivost i koordinacija su 3 daljnje uporišne tačke. U prvom redu kod skijanja je osobito važna muskulatura nogu. Pored toga i gornji dio tijela- muskulatura ramena i trbuha ostvaruju velike napore pomažući kralježnici na kojoj je gotovo najveće opterećenje. Stoga, što su staze zahtjevnije, što je teren raznolikiji, to skijšu postaje sve teže pravilno koordinirati pokrete svog tijela. U ostvarivanju navedenih ciljeva danas najbolje pomažu tzv. proprioceptivni trening kojim se razvijaju refleksi zaštite pa se na taj način izbjegavaju moguće ozljede koljena.

Dobro i iscrpno zagrijavanje i istezanje tijela uoči skijaških napora povećava opću sposobnost organizma. Zbog nezagrijavanja i ne pripremanja prije skijanja tijelo s godinama sve teže podnosi napore i dolazi do ubrzanog trošenja što se osjeti tek s vremenom u obliku klasičnih sportskih (skijaških) ozljeda.

Carving tehnika skijanja

Carving tehnika je uz Telemark tehniku jedina koja usko ovisi o samoj skijaškoj opremi. Carving je najsuvremenija skijaška tehnika koja se primjenjuje i u natjecanjima i u sve širem dijelu rekreativnih skijaša.U ovom dijelu pozabavit ćemo se detaljnim opisom same skijaške tehnike i glavnih gibanja. Skijaš koji želi napraviti carving zavoj, mora koristiti konstrukcijeske značajke svoje skije te jednako tako o skiji zavisi tip i dužina zavoja...Osnovna karakteristika ove tehnike je opterećenje na skije tj. raspored težišta. Kod carving tehnike gornja skija je znatno više opterećena nego kod ostalih tehnika. To je usput i jedan od ključnih problema privikavanja na modernu tehniku.

Druga stvar koja je posebno bitna je da skijaš mora imati malo šire postavljene noge, najbolje u širini kukova, a kod brže vožnje i u širini ramena. Takav stav osigurava veću stabilnost. Postranične gibanja su najbitnija stvar carving tehnike, iz razloga što jedino pojačanim gibanjem možemo skiju dovesti na rubnike što je neophodno da skiju (pomoću centrifugalne sile) svinemo u toj mjeri koliko je potrebno da ona bez otklizavanja napravi luk određenog radijusa. Ovakvim načinom vožnje skijaš manje gubi na brzini, vozi se gotovo cijelo vrijeme na rubnicima i ima puno bržu reakciju na promjenu smjera. Krajnji cilj carvinga je što veća zabava na skijama, a iskusniji skijaši skijaju čak i bez štapova i sa vrlo malim skijama (fun carving) te je njihovo gibanje isto kao kod boardera.