Pretražite smještajne kapacitete, rent-a-car, ugostiteljske objekte

 
 
Kako uništiti državu o njenom trošku ili
Gdje će zimovati BH političari
Podijeli
 
Piše Mehmed Pargan
mesapargan@gmail.com

Svi su razočarani zbog nedostatka strateškog nastupa Države na polju promocije i dovođenja turista. Država jedino komunicira sa ovim sektorom jakim represivnim mjerama – visokim taksama, slanjem inspekcija, porezima... Ako bilo koji subjekt posluje, on posluje zahvaljujući svom angažmanu, umijeću i radu pojedinaca. Sistem, koji treba da stvori ambijent za rad, de facto je mrtav.

Jesen u Bosnu i Hercegovinu kao rijetko koja u posljednjih petnaest godina donosi brigu i nije baš zlatna kako smo to nekada u čitankama nalazili. Suša je iza sebe ostavila pustoš, donijela neizvjesnost, a neimaštinu učinila još većom. Pusta polja, suha korita rijeka, spaljeni voćnjaci, prosječna temperatura podignuta neobjašnjivo visoko, zatekli su ove godine ne samo građane naše zemlje, već i cijeloga regiona. Međutim, nova kriza nije ništa novo u ovom podneblju. Već dugo nas uče da je kriza šansa, izazov, mogućnost u kojoj nema rizika jer nemamo šta izgubiti.

Prateći razmjere koje kriza donosi u društvo, posljednjih mjeseci, pa može se reći i godina, lako je primjetiti da se dešavaju društveni procesi koji se mogu definirati kao kolateralna šteta recesije. Politička i ekonomska kriza blokira kompletno djelovanje društva. Iako za djelovanje recimo prema poljoprivrednicima, odnosno prema selu, u smislu edukacije i stručne podrške, ne zahtijeva nove troškove, izdvajanja iz Budžeta, već djelovanje sistema, ispostavlja se da je sve blokirano i da čeka generalna razrješenja. Pojedinci su izgubili snagu, motivaciju, želju, podršku, čekajući generalno poboljšanje. A generalna razrješenja neće doći. Društvo mora da živi. Mala preduzeća koja su snaga svakoga društva, odnosno čine njegovu stabilnost, ovdje se gase velikom brzinom. I jedino što raste jeste broj uposlenika na Budžetu. Bosna i Hercegovina na ovaj način samu sebe izjeda iznutra i mogla bi uskoro postati ogrizak.

Što je sve to važno za turizam u Bosni i Hercegovini? Pa jednostavno zato što se turizam ne može razvijati na deklarativnoj podršci ministarstava, turističkih zajednica i pojedinaca koji su na funkcijama. Naša ministarstva turizma (njih 13) bave se navodno strategijama razvoja, a pitanje je opstanka i u opstanku nema razvoja, a ne bi trebalo biti skupih vozila, sekretarica, dajdžića i tećića. Dakle, kompletan novac troše na održavanje glomaznog sistema koji ničemu i nije potreban osim da zadovolji besmisleni, sramotno glomazni dejtonski aparat. Hibridi izrasli iz ovakvoga sistema, turističke zajednice, prepisale su način organizacije i umjesto da rade na promociji turizma, nažalost, većina ima osnovni zadatak da zadovolji plaće i putovanja uposlenika. Čast rijetkim izuzecima. Promocija turističkih potencijala je ravna srednjevjekovnom dokoličarskom mahalanju o određenoj temi.

Naravno, kada se iznesu ovakve tvrdnje, logično je da čitalac postavi pitanje na čemu se temelje ocjene. A, čitalac je uvijek upravu. Možda su ovo odgovori, u rečenicama koje slijede. Putujući po cijloj BiH protekloga ljeta (a izuzev nekoliko gradova ekipa Vodič.ba posjetila je ove godine skoro sve gradove u BiH i vjerovatno smomedijski šampioni u tome), razgovarali smo sa ljudima koji pokušavaju da pokrenu svoje biznise u oblasti turizma, da održe u životu hotele, turističke centre, etno-sela itd. Svi su razočarani zbog nedostatka strateškog nastupa Države na polju promocije i dovođenja turista. Država jedino komunicira sa ovim sektorom jakim represivnim mjerama – visokim taksama, slanjem inspekcija, porezima... Ako bilo koji subjekt posluje, on posluje zahvaljujući svom angažmanu, umijeću i radu pojedinaca. Sistem, koji treba da stvori ambijent za rad, de facto je mrtav.

Pri tome, pokušaji grupa, organizacija ili pojedinaca da sami rade na promociji turizma u BiH osuđeni su isključivo na mazohistički entuzijazam, podebljan agresivnom politikom nepovredivosti entiteskih linija, sa koje djeluju političke i nacionalne oligarhije svih naroda. Pokušavajući zaobići bilo koje političke pretpostavke, već ljudima u BiH otvoriti vrata lijepe strane ove zemlje, pokazujući im da drugi nisu divljaci, ubice ili nosorozi, već njihovi susjedi sa bogatom tradicijom, kulturom i historijom, naišli smo na podršku javnosti u cijeloj BiH, ali tu je kraj. Kao i u svim drugim oblastima, vlast ne prati zahtjeve javnosti, ona je tu - postoji, a njen razlog postojanja je ona sama.

Pogrešno trošenje novca je definitivno uzrok svih problema u Bosni i Hercegovini. Novac se, kako to vidimo svakoga dana, troši na bezobrazne i bezobzirne, na one koji se svim snagama upinju da unište tu zemlju sa čijih jasala uništavaju našu budućnost. Nažalost, ništa se tu neće promijeniti, a nova zimska sezona u BiH uspjet će ako same agencije, turistički centri ili hoteli dovedu turiste. Domaći političari nakon što su ljetovali u inozemstvu, zimovat će također tamo i njih mi ne interesujemo, ni mi ni naši zimski centri, koji pune budžet odakle oni zahvate koliko žele i odu u svjetske turističke centre. To je naš usud, ali i šansa. Svako tu šansu može i treba vidjeti na svoj način. Za promjenu, evo, preporučujem domaćim političarima da se utrkuju ko će imati ljepštu fotografiju sa zimovanja na kojoj su „uslikani“ sa porodicom na Vlašiću, Jahorini, Bjelašnici, Glamoču, Konjuhu ili bilo gdje u BiH, gdje su zbilja zimovali.